srijeda, 28. siječnja 2015.

Pustite ih da se malo uprljaju

        Svi mi preko trideset godina starosti se prisjećamo nekih dogodovština iz djetinjstva i rane mladosti, tvrdeći kako su to bila neka sretnija vremena, iako se nije imalo mnogo - u onom materijalnom smislu. Neke stvari ne možemo promijeniti, neke možemo, makar malo, dok neke dosta zavise i od nas. Eto, npr. naša djeca, nova generacija koja dolazi nakon nas samih. Oni nemaju čist zrak, čistu vodu, sigurnu i zdravu hranu kao što smo ih mi imali, niti dovoljno prostora za igru, ali se i ne znaju igrati, a to nije baš njihova krivica, nego naša vlastita, jer ih posjednemo pred TV ekran ili kompjuterski monitor, ili im tutnemo u ruke tablet i mislimo da im činimo uslugu, pa taman i da se igraju nekih korisnih igrica i razvijaju neku vrstu sposobnosti i vlastitu kreativnost. A još im time natovarimo i krivu kičmu, ravne tabane, slabe mišiće, lošu koordinaciju pokreta... No - o tom po tom, to možemo ostaviti za neku drugu crticu.

         Drugi dio naše krivice je ta što ne damo vlastitoj djeci da se zaprljaju i da budu jednostano - djeca. Ne kažem da ih treba pustiti da išaraju sav namještaj i zidove, da lijepe plastelin po LED i plazma televizorima, da se uvale u prvu blatnjavu lokvu do vrha glave, ali...

        Mnogi roditelji su zauzeti po cijeli dan, ne zbog toga što su u nekoj utrci za bogatstvom, mada ima i takvih, nego što jednostavno pokušavaju sastaviti kraj s krajem da pruže djetetu i samima sebi bar ono najosnovnije. Zato se nema vremena ni izvesti dijete često u park, a i kada ga izvedu, onda im ne daju ništa da rade jer će se eto zaprljati, zgužvati i sl.

       Bar odjeća danas nije skupa a možete uvijek dobiti i polovnu odjeću od prijatelja čija su je djeca prerasla, ili kupiti polovnu odjeću ne samo po second-hand shopovima nego i po humanitarnim aukcijama, tako da vaš novac ide u humanitarne svrhe, pa pustite dijete da se uprlja do mile volje, taman da se niti jedna fleka ne uspije oprati.

        Pustite dijete da nekada ugazi u lokvu, da osjeti posljedice, da pipne nešto toplo, kako bi znalo šta je vruće, izmislite neku jednostavnu igru u kojoj će ono koristiti ruke na drugačiji način umjesto slaganja kockica i prelistavanja slikovnica.


       Ako ne možete pregrmiti ono famozno pravljenje kolača od blata (nama se nije ništa loše dešavalo kada smo mi to radili u svom djetinjstvu), možete organizovati nešto kod kuće, napraviti plastelin domaće proizvodnje od običnog brašna, malo ulja, soli i limuntoza. Ili mu prosuti na tacnu malo nekog praha, brašna, kafe i slično i dati djetetu da crta povlačenjem crte kažiprstom. 

      Ili bar pustite ponekad da i ono sa vama pravi tijesto, kolače, da opere nešto, tako se uči, druži sa vama i raduje postignutom uspjehu.

     Mene lično je na ovu večerašnju crticu nagnala mlađa kćerka od nepune 3 godine koja je bila jako uporna da i ona malo drži kutljaču da zamijesi tijesto sa mamom. Mama joj je dala, ona je vidjela da je to teško ali se obradovala. A još kada joj je mama dala da malo prstićem dirne tijesto, kao da ju je sunce ozarilo.

     Hljeb je već pečen, a ja završavam još jednu crticu...

     Djeca trebaju učiti i slušanjem odraslih, ali i gledanjem, dodirom, otkrivanjem svijeta iz prve ruke i ne trebaju se osjećati loše ako ponekad ne budu baš savršena djeca za savršene mame. To ne samo da utiče na razvoj njihove kreativnosti i inteligencije, nego se to kasnije može odraziti i na karakter, na pretjeranu neurednost ili urednost, na stav o sebi i o drugima... Pa zašto onda ponekad ne ostaviti sve i malo se radovati sa djetetom. Možda će tih pet minuta zapamtiti, iako će zaboraviti kakva je bila kuća - pospremljena ili ne, baš kao što će možda zapamtiti i ako mu svašta ružno nagovorite jer je, kao što je to "posao" svakog djeteta - nekada nešto uflekalo, zaprljalo i sl.

     Jednom sam čitala tekst u kojem je autor spominjao svoje roditelje, kako su se on i braća zaigrali igrajući fudbal sa ocem iza kuće na uređenom travnjaku, a mati im je dobacila da prestanu jer će uništiti travnjak. Onda je otac na to rekao da su oni roditelji, da odgajaju djecu a ne uzgajaju travu i travnjak, i sve je bilo rečeno u tako kratkom objašnjenju. Tako i mi trebamo razmišljati jer, nabaviće se nove stvari, izrast će nova trava, a ono što smo propustili učiniti u odgajanju vlastite djece ne možemo tek tako čak i djelimično nadoknaditi kasnije.

    Kao bonus - odličan recept za izradu domaćeg plastelina, nama je trebao u terapeutske svrhe, ali i za razbibrigu. Može potrajati čak i tri mjeseca, ako ga čuvate u plastičnoj foliji, najlon kesi u plastičnoj kutiji u frižideru, kada se dijete njim ne igra. A pravi se ovako:



        Najprije dobro promiješate suhe sastojke (2 šolje brašna, 1 šolju sitno mljevene soli, 2 čajne kašike limuntoza).

          U šerpu stavite 2 šolje hladne vode i 1 supenu kašiku ulja, dodate onu suhu smjesu i neprestano miješate na tihoj vatri. Pojaviće se grudvice nakon par minuta i biće teško miješati, ali tako i treba biti. Već nakon nekoliko minuta tijesto će se samo formirati i odlijepiti od kutljače i zidova posude.

          Kada se tijesto tako fino odvaja i nije ljepljivo, izvaditi ga na ravnu površinu na koju ste prethodno stavili papir za pečenje i sačekajte da se malo prohladi, zatim, dok je još mlako trebate ga dobro umijesiti i razdvojiti na onoliko dijelova koliko različitih boja želite imati.

           U svaku lopticu prstom na sredini napraviti udubinu i u nju staviti boju. (Ovdje smo koristili prehrambene boje u prahu). Najbolje vam je mijesiti rukama u onim tankim najlonskim zaštitnim rukavicama koje dođu u pakovanju farbi za bojenje kose, jer se plava boja teško skida, a sve ostale se lako skinu pastom za zube.

            Dobro umijesiti tijesto da se sva boja fino rasporedi. Zapakovati u najlon i u plastičnu kutiju i čuvati u frižideru. Divno izgleda, divno miriše ali je jako slano, tako da ste sigurni da ako ga djeca i liznu, da će odustati od namjere da ga trpaju u usta ili čak pojedu. :)

         Toliko od mene za ovaj put, a vi razmislite kako možete usrećiti svoju ili tuđu djecu (tetke su zakon). Organizujte neku takvu aktivnost sa djecom i vidjećete koliko će uživati, a i vi sa njima, posmatrajući njihova sretna lica.


Nema komentara:

Objavi komentar