Još na početku svog studija psihologije imala sam mogućnost obilaska odjeljenja za okupacionu terapiju. Tamo sam vidjela kako ljudi uživaju u novootkrivenim hobi aktivnostima... Baš kao i mala djeca kada se dočepaju flomastera i bojanki ili nekih interesantnih igračaka. A djeca, moramo priznati, zaista znaju da se raduju i da maksimalno uživaju u stvarima koje nama odraslima mogu izgledati sasvim nebitne i beznačajne.
Radeći u okviru pripravničkog staža na odjeljenjima za alkoholizam i narkomaniju imala sam priliku iz prve ruke da se uvjerim kako dokolica i nezaokupljen um mogu gurnuti čovjeka nizbrdo, ali isto tako, sticanje novih vještina i usavršavanje starih, te zaokupljenost nečim pozitivnim mogu pomoći čovjeku u postizanju, očuvanju i unapređenju fizičkog i mentalnog zdravlja.
Boreći se dvije godine sa invaliditetom vlastitog djeteta od trećeg dana nakon poroda progutala sam i preskočila mnogo toga jer mi nije preostajalo nimalo slobodnog vremena za normalan život. Fizioterapije po cijeli dan, onda elektrostimulacije i hidroterapije na privatnim klinikama ostavile su traga i na tijelo i na duh.
Hvala Bogu, saznali smo da za naše dijete ima lijeka i to kroz rutinske u operacije u inostranstvu koje na sreću imaju zaista simboličnu cijenu tako da sam mogla da se posvetim i nečem drugom, u očekivanju odlaska na te operacije. Nije dobro kada se ima previše vremena za razmišljanje, a čovjek je sam po sebi sklon razmišljanju, ako ne onom crnom i pesimističnom, a onda onom nestrpljivom po principu - šta ako?
I onda sam slučajno na Fejsbuku otkrila radionicu za dekupaž oslikavanje koja je trajala debela četiri sata i nije bila ni skupa. Otišla sam i četiri i po sata u društvu divnih žena, istovremeno okupirana fizičkim poslom oslikavanja uz kombinaciju malo vlastite kreativnosti i zaboravila na sve drugo. Kao psiholog i kao majka pod znatnim stresom u prethodne dvije godine mogu vam iz prve ruke reći - hobi je zakon!
Uslijedile su nove radionice, usvajanje novih tehnika rada na drvetu, staklu, slikanje na aluminijskoj foliji i predivno druženje sa kreativnim ženama. Moji ukućani su vidjeli kako mi nestaje ono sivilo iz lica i kako mi pogled ima drugačiji sjaj, a o sve češćem osmijehu na licu da i ne govorim. Radovala sam se svakoj novoj radionici i svakom novom oslikanom predmetu koji sam nakon radionice donosila kući.
Uskoro sam nabavila materijal potreban za samostalan rad i pomalo počela oslikavati tacne, kutije, flaše i tegle. Par predmeta sam uspjela i prodati, što me je dodatno obradovalo, jer sam mogla pokriti troškove i nabaviti još materijala za bavljenje mojim omiljenim hobijem.
A tek što sam obradovala ljude odnijevši im raznim prigodama unikatne ručno rađene poklone napravljene samo za njih. Sreća je veća kada se podijeli, zar ne?
Svugdje već možete pročitati ako odete na Google da je bavljenje hobijem kojeg volite odlična anti-stres terapija, da razvijate i vještine i samopouzdanje i kreativnost, ali tek kada pronađete nešto što zaista volite osjetićete tu opijenost zbog koje vam više nije svaki dan isti i zbog kojeg sa smiješkom idete na spavanje, zamišljajući šta ćete slijedeće učiniti, te sa smiješkom ustajete jer vas čeka novi dan i još malo užitka u hobiju kojeg volite.
Hobi može biti sport, može biti kuhanje ili recimo izrada torti, može biti bavljenje vrtlarstvom koje je izrazito zdrav hobi, može biti učenje stranog jezika, čitanje, pjevanje, ples, šivanje izrada nakita, vez, pletenje, heklanje, ili recimo dekupaž... Isprobala sam sve osim šivenja, jer nisam naučila da radim sa šivaćom mašinom. Svaki od ovih gore navedenih hobija donosio mi je samo pozitivne stvari, ali kada sam otkrila dekupaž, tada sam uistinu živnula.
Trenutno imam dosta pripremljenog drvenog materijala za oslikavanje, ali to će malo pričekati dok oslikam nekoliko tegli i staklenih flaša. Evo jedne tegle koju sam (zajedno sa odgovarajućom flašom) odnijela školskoj prijateljici na Božić za poklon, radila sam je baš za nju i mnogo joj se dopala:
Od obične staklene tegle, nakon nekoliko dana rada ispala je vrlo vesela dekupaž tegla koja može poslužiti kao okvir za svijeću ili lampu ili kao mini vaza za neki cvjetni aranžman (u ovom slučaju možda za aranžman sa borovim grančicama). Trebalo je premazati svaki sloj i osušiti prirodnim putem: najprije grunt masu (drvofiks ljepilo, bijela akrilna boja i malo vode) dva puta, pa dva sloja akrilne boje, pa sloj ljepila i motiv sa salvete, pa opet sloj ljepila, pa crtanje jelke i postavljanje trodimenzionalne smjese kao snijeg, te dva sloja laka, ali zaista je vrijedilo.
Ovih dana sam bila bolesna, i još uvijek nisam potpuno ozdravila, ne mogu da čitam, ne mogu da se skoncentrišem ni na gledanje TV-a, ali mi je užitak predstavljala priprema 6 tegli za pravljenje unikatnih posuda za držanje mljevene kahve/kafe/kave. Dva sloja grunt smjese su stavljena, zatim dva sloja boje, a kada dovršim tegle, naknadno ću dodati slike ili ovdje ili u novu temu... O tom po tom...
Da ne zaboravim spomenuti, upoznaćete divne pozitivne i vrijedne ljude na radionicama, kao i u grupama ljudi koji se bave istim hobijem i započet ćete divna prijateljstva u kojima zaista imate uvijek o čemu razgovarati i to pozitivno, a ne samo jadikovati zbog nečeg što ne možete promijeniti :)
Zato, kako reče jedna žena: mala je cijena nabavka materijala koliko biste plaćali doktore ili psihijatre, bavite se nečim što će vam donijeti radost i zadovoljstvo, pa makar sat vremena sedmično, osjetićete ogromnu razliku kako vi, tako i oni oko vas. I spomenućete me, sigurno i to po dobru!
Nema komentara:
Objavi komentar