utorak, 27. siječnja 2015.

Njegovo kraljevsko veličanstvo (o)smijeh

        Znate onu poslovicu: "Po jutru se dan poznaje"? Moje jutro je počelo umorno, nenaspavano, nikakvo... Prvi susret sa vlastitim odrazom u ogledalu iznad umivaonika u kupatilu učinio je da uputim prvi osmijeh tog dana. Prije par dana sam sama obojila izrastak na kosi a ne cijelu kosu i dočekao me je odraz jedne žene sa besprijekornim izgledom kose, iako se nije još ni počešljala. I onda, kao da srećem nekog na ulici, pa ga prepoznam, uputih samoj sebi osmijeh za dobro jutro i pomislih - neka mi se dan po jutru poznaje, neka bude čitav nasmijan. 

      Neću sad pričati, odnosno pisati, o onom kako trebamo sve vidjeti pozitivno, biti zahvalni i slično, to ću ostaviti za neki drugi put. Danas ću pisati o smijehu i osmijehu i njihovom ljekovitom i pozitivnom djelovanju - kako na nas same - tako i na one oko nas.

        Evo čega se prvo sjetim kada pomislim na osmijeh, bio je to tekst koji sam prvi put čula u jednoj TV reklami za neku pastu za zube... Više se i ne sjećam tačno koja je pasta bila u pitanju, ali riječi su mi se urezale u sjećanje, i glase otprilike ovako:

      " Jedan osmijeh ne košta ništa a daje mnogo. Obogaćuje onoga koji ga prima, a ne osiromašuje onoga koji ga daruje. Ne traje duže od jednog trena, a sjećanje na njega ponekad je vječno" 

    A tu su i drugi citati, tipa:

      "Niko nije tako bogat da bi mu osmijeh bio nepotreban i niko nije tako siromašan da ga ne bi mogao dati."

    "... stvara radost u kući, potpora je u poslovanju, osjetljivi je znak dubokog prijateljstva"

  "Jedan osmijeh pruža odmor u umoru, obnavlja hrabrost u malodušnosti, pruža utjehu u žalosti, prirodni je lijek u svakoj patnji. Ali je dobro koje se ne može nabaviti, niti pozajmiti, niti ukrasti, jer osmijeh vrijedi samo u času kada se daruje. "

     Sami smo svjedoci kako su nam draže one prodavačice koje nam ljubazno prilaze sa smiješkom od onih vječito namrgođenih. Zašto i sami ne bismo poklanjali osmijeh, najprije sebi, pa svojim ukućanima i svojim najdražima, pa, na kraju krajeva i svima sa kojima se sretnemo?

      Već svi znaju da smijeh ublažava stres, jača imunološki sistem i snižava krvni pritisak. Istraživanje američkih naučnika univerziteta Loma Linda u Kaliforniji potvrdili su ove navode i pokazala su da je 20 minuta gledanja neke komedije dramatično smanjuje nivo hormona stresa, krvnog pritiska i onog lošeg holesterola.

     Smijeh takođe povećava nivo tvari poznate pod nazivom Komplement 3, koja pomaže antitijelima prolazak kroz oštećene i inficirane ćelije, kako bi ih uništili.

     Smijeh ublažava bronhitis i astmu, poboljšava kapacite pluća i nivo kisika u krvi.

     Da ne nabrajam dalje, mislim da je dovoljno i samo to što se nakon smijeha osjećamo predivno!


          E sad, neki će se prije ili poslije zapitati - a šta je sa osmijehom? Svi obično mislimo da za osmijeh ili smijeh moramo imati dobar razlog, a kao odrasli ljudi koji žive u nekim ne baš sretnim vremenima ne nalazimo puno razloga ni za osmijeh, a kamoli da se grohotom smijemo nečemu, kao što smo se smijali svemu u djetinjstvu, kada smo zapravo i bili najsretniji. 

         Zato bih htjela da vam ispričam ovo što mi je zapelo ne za oko, nego za uho na drugoj godini studija psihologije. Profesor je u toku jednog predavanja spomenuo Vilijama Džejmsa (William James) koji je tvrdio da nije samo da se smijemo zato što smo sretni, nego da i sam smijeh čini da se osjećamo sretnim, to jest da smo i sretni samim tim jer se smijemo. Pri tome se ne misli na neki lažni forsirani smijeh ili osmijeh. I to sam isprobala nekoliko puta baš onako da se uvjerim i uvjerila sam se... I sjetila sam se toga jutros kada sam se pogledala u ogledalo u kupatilu.

          Zato, priuštite sebi malo hormona sreće, malo anti-stres terapije i besplatnog popravljanja zdravstvenog stanja na tako jednostavan način - nasmiješite se sebi, uputite osmijeh drugima i gledajte povremeno neku komediju... Vidjećete da će vam se isplatiti :)

Nema komentara:

Objavi komentar