Druženje sa zvjezdicama

Komotno mogu reći - davne 2012 smo započeli tradiciju... Preko Fejsbuka smo slučajno u zadnji momenat saznali da je na Ringerajinoj stranici u toku bilo takmičenje za zvjezdice Johnson's baby kalendara za narednu, 2013. godinu, Poslala sam jedinu sliku koju sam imala a koja je zadovoljavala uslove navedene u pravilniku takmičenja u posljednji tren. A onda sam sjela da pregledam ostale slike. Oni koji me znaju, oni takođe i znaju kako se rastopim u blizini malih beba. I uživala sam pregledajući slike konkurencije i glasala za one koji su bili ne samo slatki i fotogenični, nego čija je slika zadovoljavala uslove pravilnika takmičenja a i sama fotografija je bila kvalitetna po pitanju jasnoće, uhvaćenog momenta, osvjetljenja i drugih faktora. Te godine nismo upali u kalendar, ali smo pozvani da se pridružimo druženju sa novoizabranim zvjezdicama kao oni koji su unijeli dosta pozitivne energije u toku glasanja od strane publike, koje je bilo u prvoj fazi, dok je u drugoj fazi odlučivao stručni žiri, među onim fotografijama koje su, po broju prikupljenih glasova ušle u top 100. A moram priznati, ispostavilo se da sam najviše i komentarisala.

 Sjećam se da sam taj dan imala zahvat kod stomatologa i došla isrcpljena, još uvijek pod anestezijom, ali sam sve to odmah zaboravila kada sam upoznala svu tu dječicu i njihove mame, sa kojima sam i danas u kontaktu, uglavnom preko Fejsbuka, ali se povremeno tu i tamo i vidimo.

Zatim je počeo novi konkurs za zvjezdice za 2014. godinu i ovaj put sam saznala na vrijeme, ispucala šezdesetak slika da bih dobila jednu pravu. Almica je bila zamotana u peškirić a starija kćerka je izvodila razne kerefeke da bi je zasmijala, ali ona se uozbiljila i onim odraslim pogledom govorila bez riječi kao da se čudi - šta joj je, šta ovo ona izvodi?!

Odlučila sam se baš za tu fotografiju, dobile smo puno glasova i od publike i od stručnog žirija i odabrana je da krasi Johnson's baby kalendar za našu državu za mjesec Mart 2014. Taj je kalendar krasio zidove svih porodilišta u našoj državi. Inače, ona je rođena 29. februara i obično slavimo njene rođendane 01. marta i još uvijek čekamo prvi pravi rođendan, a koji će biti u 2016. godini koja će biti prestupna. A njena drugarica Nedžla (prelijepo dijete) je bila odabrana za mjesec Septembar. 

I pozvani smo na dodjelu kalendara, nagrada i druženje sa zvjezdicama ali dan ranije je Almica ostala bez svoje nane Ibrišime, odnosno moje svekrve i bili smo jako tužni, otkazali smo dolazak te godine. Alma je previše mala da bi se jednog dana sjećala svoje rahmetli nane, ali tu su fotografije i video snimci koji će je podsjećati na njenu dragu nanu.

Slijedeće godine smo poslali sliku na takmičenje, ali, nažalost, ona nije nikako htjela mirno da se slika i najljepšta slika je ipak u kadru imala i moju mokru ruku koja je drži i u drugoj fazi takmičenja nismo prošli jer, objektivno gledajući, bilo je puno ljepših slika. Iznenadila sam se koliko znači kvalitetna pozadina na fotografiji i kvalitetno odabran kadar jer su neka, inače jako lijepa djeca zastala nakon prve faze jer su jednostavno neke fotografije druge djece ispale na kraju bolje.

Ove godine smo poslali prošlogodišnju sliku jer jednostavno nije bilo šanse da ona bude mirna makar jednu sekundu... Ili bi isplazila jezik ili bi me isprskala... zato sam poslala staru fotografiju...

Prošli smo u drugu fazu, ali nismo prošli u top 12 (6 djevojčica i 6 dječaka) tako da nismo ušle u kalendar. Bilo mi je žao, ali svejedno, jednom smo bile, tako da je to više nego dovoljno. Ove godine sam se zaposlila i bila sam često na službenom putu, tako da nisam stigla pregledati sve slike malenih takmičarki i takmičara i za neke mi je bilo žao jer nisam stigla glasati za njih na vrijeme. 

U međuvremenu, smog u našem gradu nas pokriva poput prljavog ćebeta i sva djeca su ugrožena, kašljucaju... Čim izađemo iz grada, prestanemo kašljati, čim se vratimo, ista priča. U omiljenoj igraoni Almica je od Djeda Mraza dobila paketić i isplesala se, a onda je dobila blago povišenu temperaturu, pa je produžila kod čika doktora koji je ustanovio blagi početni stadij brohnitisa i prepisao sirupe. Ona nije htjela popiti sirup pa je dio iz kašičice zavržio u njenoj kosi. Uspjeli smo malo vlažnim maramicama da umanjimo štetu i pošto je ubrzo zaspala, odgodili smo kupanje za nedjelju.

Naveče stiže poziv za druženje sa Zvjezdicama kalendara za 2016. kao počasni gosti, prihvatila sam, nadajući se da će mi dijete sutra biti dovoljno dobro da odemo na to druženje. I bila je, dobro raspoložena, vesela, temperatura je spala, imala je odličan apetit. Samo je kosica bila u ne baš najboljem stanju, pa smo nabrzaka napravili repić i postavili nekoliko njenih omiljenih blještavih šnalica.

Kada smo tek stigli na dogovoreno mjesto, ugledali smo čiku koji je juče u našoj igraoni bio Djeda Mraz i svirao gitaru maloj raji, koja je s njim igrala i pjevala.

A onda smo sreli drage ljude: tetu Višnju i njenu malenu-veliku ljepoticu, tetu Gabi i njenu malenu ljepoticu, tetu Sanelu i njena dva manekena, oba su u razmaku od nekoliko godina i to baš u julu se našla na kalendaru. Upoznali smo i ostale zvjezdice i njihove roditelje. Većina ih je došla. Veća su djeca otišla u igraonu a manja su bila u naručju svojih roditelja i mirni, a preslatki, poput živih lutki. Ne zna čovjek u koga prije da pogleda :) Slikale smo se sa malom Ivom i bilo mi je žao što je mojoj Almici pokupljena kosa jer bi se sa istom frizurom vidjelo koliko su njih dvije slične, samo što imaju drugu boju očiju.

Ipak, najviše su me oduševili blizanci obučeni u Djed Mraz outfit i to braco i seka :) Pa mali Tarik sa svojim plavim okicama, pa Iva sa svojim velikim okama i trepavicama, ma svi. Sve bih ih izgrlila i odvela kući. Toliko su svi slatki.

Malo smo se i počastili, piće, pizza, torta... Almica je navalila na svoje omiljeno jelo i opet otrčala u igraonu.

I tako, druženje je bilo uspješno, djeca su bila dobra, roditelji su se družili, razmijenili iskustva, sklopila su se nova poznanstva, a vjerovatno i prijateljstva, dobili smo kesu sa poklonima od sponzora (koju ja još uvijek nisam stigla pogledati i raspakovati, ali ću to učiniti kasnije i zahvaljujem se još jednom). Napravili smo jedan selfie dok smo bili u garaži tržnog centra u kojem se održavalo druženje.

Putem kući u jednom trenutku smo vidjeli da se kroz silni smog i maglu nazire sunce, mada je izgledalo poput mjeseca i, dok sam ja pripremila foto-aparat da ga uslikam, već je ponovo utonulo u smog i sakrilo se iza nepreglednog zida magle.

Pokupili smo stariju kćerku na dogovorenom mjestu i vratili se raspoloženi sa još jednog druženja sa malim zvjezdicama, na kojima leži budućnost. Još jednom veliki pozdrav svima: sponzoru, organizatorima, bebama i roditeljima.