Prijatelji stari gdje ste

"Prijatelji stari gdje ste

da li ću vas ikad naći?

Kažite mi što to znači

kad u ponoć netko svira"

   E tako je pjevala Tereza Kesovija, a mi prijatelji stari se opet nađosmo nakon mjesec dana pauze i haman se u ponoć vratismo kućama...

   Moja raja iz VIII2... Prošli mjesec sam mislila da ne može bolje, ali bilo je još nekoliko puta bolje... Ma da ne povjeruješ...

    Dođosmo, izljubismo se, posjedasmo i počesmo eglenisati... Pratimo se preko Fejsbuka, osim jednog prijatelja koji nema svoj profil, ali opet imamo svašta ispričati jedni drugima... I u startu je bilo veselo i puno smijeha... I tako sve do kraja... Prvi došli, zadnji otišli, neke će boljeti lice, neke stomak od smijeha... napunili smo baterije za slijedećih mjesec dana...

     Odakle da počnem? Pa eto, ispostavilo se da smo opet Snježa i ja na istim talasnim dužinama i opet smo se slično obukle... prošli put u crno-bijelu, a sad u crno-crvenu kombinaciju, i odmah smo sjele jedna do druge i napravile fotku za uspomenu... Prije toga je Amra rekla - "Daj da se slikamo, nemam nijednu fotku s tobom" pa smo se slikale, dok nismo zaboravile... kad ti je super, začas vrijeme prođe, ako se ne uslikaš na početku, ostaneš bez slika za uspomenu... a poslije žicaš slike od onih koji su se sjetili slikati... 

 Pa kad smo htjeli naručiti a konobar se sjeća šta je ko od nas naručio prije mjesec dana, već smo nezaboravna klapa, odmah smo smislili neku zezu i u vezi toga :)

   Sandra nam se, nažalost, nije mogla ovaj put pridružiti, ali je naručila pjesmu za svoju dušu... Dino je u zadnji momenat javio da su mu izbili gosti pa zato nismo imali tehničke mogućnosti kao prošli put za onlajn pjevanje i skajpanje sa onima koji su daleko (dok nikog nema u restoranu, da im ne otjeramo goste ;) ) Ali zato smo otpjevali naručenu Josipinu pjesmu kada nam je konobar dva puta pustio, iako smo pozaboravljali tekst i nismo baš talentovani za pjevanje, napravili smo i snimak refrena za onu koja je naručila tu pjesmu da joj jednog dana pokažemo... Ali taj snimak nikad neće procuriti u javnost... Nismo se baš sjajno pokazali kao neotkriveni muzički talenti. Ali to nema nikakve veze, njoj su trebale pozitivne vibracije a mi smo joj ih poslali s puno ljubavi.

   Imali smo direktan prenos preko Fejsbuk poruka sa one dvije koje nisu mogle doći, pa smo se ubacivali svi povremeno preko Samirovog mobitela i pokušavali otipkati poruku, tražeći interpunkcijske znakove... Poslije sam kod kuće pročitala kako je to izgledalo na tom grupnom chatu i bilo je ono - nigdje veze, ali smo objasnili manje više ko je šta kuckao da ipak bude povezano, koliko -toliko...

     Onoj drugoj smo htjeli napisati da hoćemo nekoliko selfija iz prostorije u kojoj se na trenutak izdvojila od gostiju da nam se javi jer je u mislima s nama, međutim poslala sam tekst prije nego što sam ispravila riječ koju je program sam automatski dovršio... ali objasniću joj to slijedeći put kad se okupimo :)

   Opet smo isijavali srećom i non-stop, ali baš non-stop se smijali za ne povjerovati, a da je bilo provala, bilo je... To se ne može objasniti onima koji nisu bili tu, pa neću ni pokušati... Ali navešću nešto što će shvatiti oni koji su bili tamo: evo fotke hurmašica splita našeg plemenitog OVOG SIRĆE (k)od Omera:

 

     ... A za Amru dio naše kasnije prepiske na Fejsbuku: 

"Dont forget marscaponeeee!" 

"Never ever"

"Ako ti kažem da se u dva ujutru tiho smijem kao Draguljče iz crtanog, a ova kompj. stolica se ispod mene trese, sve sam ti rekla. Dobro sam, nije mi ništa :D"

Mi znamo zašto ćemo se slatko nasmijati.

   I tako, tu smo bili Fatko, Zdenka, Slaviša, Samir, Snježana, Amra i ja, a ostali su bili sa nama u mislima...

   "Dižemo čašu za drugu našu" (prepoznaće se ona) i poželjeli smo da se svi aBd uskoro opet okupimo u još većem broju u zdravlju i rahatluku, pa šta čovjeku više i treba? 

P.S. Za one koji ne misle tako - ovo je bio retoričko pitanje :P

  Pozitivna energija koju smo emitovali a i sami doživjeli ne može se ničim platiti ni zamijeniti...

  Neka vam i ova crtica bude poučna: nađite vremena u mjesec dana i vidite se uživo sa dragim ljudima...

 Sve će vam se samo kazati ako me poslušate...

Toliko od mene za ovaj put... znam da će mi trebati dugo da zaspim jer sam se vratila sretna i odlično raspoložena, adrenalin je još uvijek na visokom nivou, a papirić sreće za današnji dan ću sutra napisati... trebaće mi veći format nego inače :)

Laku noć svima koliko vas ima :)