Malo o našim emocijama i kontrolisanju istih

Emocije su vrsta psihičkih procesa koji odražavaju NAŠ ODNOS prema stvarima i događajima, onom što nas okružuje, prema drugim ljudima i prema svojim postupcima, akcijama i doživljajima. One imaju dvije osnovne karakteristike: hedonistički ton (ugodne i neugodne) i napetost (napetost i popuštanje).

Sva naša osjećanja imaju neku funkciju, tako i neprijatna osjećanja imaju funkciju motivisanja da izađemo iz situacije koja nas ne zadovoljava i da uradimo nešto po tom pitanju. Neprijatna osjećanja nisu nešto „što nas tek tako muči, ni krive ni dužne“. Ona imaju funkciju da nam prenesu poruku da bi nešto trebalo da mijenjamo.

Naše emocije imaju važnu ulogu u našem životu. S obzirom da su one psihički procesi koje odražavaju naš odnos prema stvarima i pojavama, i naša najranija sjećanja sežu do onih stvari i pojava koje su nama bile važne, bez obzira da li su vezane za naše emocije koje su po hedonističkom tonu nama ugodne ili neugodne.

Emocije su složene reakcije koje uključuju najmanje tri elementa: 
1. subjektivni doživljaj (strah, radost, tuga..) 
2. izražajne reakcije (mimika – facijalna ekspresija, smijeh, vikanje, plač, gestovi, promjena u boji glasa...) 
3. tjelesne reakcije (ubrzano disanje, lupanje srca...).

Psihološki fenomen i tjelesna reakcija nemaju odnos samo u sadašnjosti, tj. u trenutku kad se nešto dogodi. Mnogi neugodni događaji u prošlosti, kao što su strah, agresivne želje, osjećaj krivnje i drugi, mogu i poslije imati svoj uticaj na tjelesne sisteme, te postepeno u njima izazivati progresivno sve gore funkcionalne poremećaje i tjelesnu bolest.

Osjećate li ponekad kao da ne možete upravljati svojim osjećajima? Istresete li svoj gnjev na nekoga ko nije uopšte kriv za stanje u kojem se nalazite? Poželite li zaplakati od osjećaja nemoći? Ili, možda pripadate drugoj krajnosti: da li nekad pomislite da Vas ništa ne može naljutiti? Ne osjećate ništa, a trebali biste "kuhati" od bijesa?

Osjet i izražavanje emocija je svakodnevni dio naših života, no, za mnoge ljude je i izvorom zabune, poteškoća i nesnalaženja. Neki događaji u životu čvrsto su povezani upravo s određenom vrstom emocija: tuga dolazi s gubitkom, sreća s dobitkom nečega željenoga. Osjećaji mogu biti povezani s događajima u prošlosti ili se odnositi na buduća očekivanja. Ne možemo ih zanemariti, ne valja ih pretjerano izražavati: pomaže ako svoje emocije prihvatimo onakvima kakve jesu, razmislimo o njima i učimo iz njih.

Polupuna ili poluprazna čaša 
Često su naše emocije povezane s načinom na koji tumačimo pojedini događaj, a ne nužno sa samim događajem. Dok smo uvjereni kako samo reagujemo na različite situacije u životu, u stvari dajemo VLASTITO tumačenje ili donosimo svoj sud o toj istoj situaciji i te interpretacije ključne su za naše emocionalne reakcije.

Pogledajmo slijedeći pojednostavljen dijagram (Ellis, 1962.): 

Događaj – Interpretacija – Emocionalna reakcija

Dakle, emocionalno reagovanje u nekoj situaciji ide ovako: najprije se desi neka situacija ili događaj i dolazi do naše kognitivne procjene istog (razmišljanje i interpretacija) a onda i do naše emocionalne reakcije kao subjektivnog doživljaja a koja izaziva fiziološke promjene i nakon emocionalne reakcije i ispoljavanja emocija na kraju dolazi do ispoljavanja odgovarajućih oblika ponašanja.

Recimo da je događaj na primjer, rezultat nekog razgovora i testiranja kandidata za novi posao. Dvjema osobama koje su pristupile razgovoru rečena je ista informacija: „ Vaš rezultat obavljenog testiranja je 90 posto.“ Jedna interpretacija može biti: "Izvrsno. To je dobar rezultat. Idem dalje! ". Druga osoba može pomisliti: "Grozno, sad oboje imamo isti rezultat. Moje šanse sada su još manje." Emocionalna reakcija prve osobe biće pozitivna, osnažiti je za dalje napore, dok druga osoba negativnim osjećajem može sama sebi zapriječiti daljnje mogućnosti. 

I evo što je još zanimljivo: naše interpretacije mogu nastati tako naglo i s automatizmom da možda čak nećemo ni biti svjesni šta se događa! Upravo zato je ponekad zaista nužno preispitati svoje interpretacije događaja. 

Evo nekoliko primjera kako ljudi sami sebi "spuštaju":
• Interpretacijom događaja samo u krajnostima, ili "lijepo" ili "ružno" bez "sivih" zona. 
• Pretjeranom personalizacijom, automatskim zaključivanjem da je tuđe ponašanje ili raspoloženje direktno povezano s nama (npr. "Ona je ljuta. Sigurno sam nešto pogriješio/la.") 
• Preveliko uopštavanje: uvjerenje kako neki događaj ima uticaja na više područja našeg života nego što to zaista ima. 
• Filtriranje: uveličavanje negativnih događaja i odbacivanje vrijednosti pozitivnih. 
• Emocionalno uvjetovano rasuđivanje: donošenje zaključka da je pouzdano istina ono što osjećamo.

Kada se desi neka emotivna reakcija naše misli su uvijek u nekom istom konceptu koji smo već mnogo puta doživjeli. Kada se osjećamo loše, naše misli idu tačno u jednom smjeru, tačno reagujući na osjećaj ili emociju koju trenutno imamo. Kada smo radosni misli nam idu ka radosnim trenucima, ka produženju te radosti, ka radosnim temama i događajima. Kada smo tužni primjećujemo tok misli koji nam potvrđuje našu tugu i koji nam određuju produžetak te tuge na neko određeno ili neodređeno vrijeme.

Nezaobilazan dio rada na sebi i unapređenju vlastitog zdravlja je i rad sa vlastitim emocijama. Pritom najčešće mislimo na one emocije koje nam izazivaju osjećaj neugode. Nije ih zdravo potiskivati, jer to je isto kao i gurati prašinu pod tepih. Prije ili kasnije ta će nas prašina zaskočiti u najnezgodnijem trenutku. 

Trebamo osvijestiti svoju interpretaciju događaja koji je izazvao emociju i naučiti izraziti svoju emociju na jedan zdrav način. Treba znati prepoznati svoje emocije i šta nam one govore o nama samima u tom trenutku. Često puta u pozadini se odvija neki emotivni proces kojeg nismo ni svjesni, ali ako malo osmotrimo misli i položaje tijela, način, ritam i dubinu vlastitog disanja - brzo možemo doći do tih emocija koje nisu površinske, jer i tijelo i misao tačno reaguju na emocije koje imamo bez obzira koliko su duboko skrivene od naše budne svijesti.

Kontrola vlastitih emocija je od najvećeg praktičnog značaja za svakog pojedinca. Neugodne emocije su velika opasnost za čitavu psihološku stabilnost ličnosti i one predstavljaju psihičke traume koje ugrožavaju mentalno zdravlje i osjećaj lične sreće i dobrobiti čovjeka kojim ovladaju. Međutim, s druge strane, emocije su relativno neovisne o našoj volji i ne potpadaju pod svjesnu «komandu» čovjeka. Prema tome, emocije se NE MOGU DIREKTNO KONTROLISATI, nego samo indirektno, tj. jedino što se može učiniti jeste da izbjegavamo situacije u kojima se javljaju nepoželjne emocije i osiguramo uslove u kojima će što prije nastupiti emocionalno rasterećenje.

Zato je dobro poznavati neke opšte principe ovakve emocionalne kontrole:
a). Gledanje u lice svakoj emociji treba samima sebi priznati emocije, npr. strah, dvostruki strah kod onih koji se pretvaraju da ih nije strah... ako realno priznamo postojanje neke emocije, ako joj pogledamo u oči, ma koliko nam bilo neprijatno, smanjićemo njen intenzitet i na taj način sebi stvarno olakšati čitavu situaciju

b). Izbjegavanje emocionalno zasićenih situacija ako ne možemo direktno ukloniti neku nepoželjnu emociju, možemo izbjeći situaciju u kojoj se ona javlja, pa tako indirektno ukloniti i nju samu.

c). Povećanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija zatupljuje oštricu neugodnih emocija (strah od ispita – dobro naučiti gradivo)

d) Reinterpretiranje situacije je jedna od glavnih poluga za postizanje emocionalnog rasterećenja situacija i široko se upotrebljava i primjenjuje u svim metodama rehabilitacije...

Reinterpretiranje situacije u kojoj se nalazimo, a koja nam se čini nerješiva, kada imamo osjećaj beznadežnosti, gubimo hladnokrvnost i ne možemo objektivno razmotriti situaciju – Važno je reinterpretirati SVE date elemente, po mogućnosti s nekim DRUGIM čovjekom u kojeg imamo povjerenja, za kojeg mislimo da nam može pomoći.

Ovakav razovor i reinterpretiranje neprijatnih i teških situacija nosi sa sobom nekoliko prednosti:
- Verbalizacija, tj. samo oblikovanje određene situacije u riječi nas prisiljava da je logički objasnimo i drugome i sebi. Ovakvo racionalno prilaženje nam automatski smanjuje osjećaj emocionalne napetosti, jer je logično mišljenje «neprijatelj broj 1» emocionalnih stanja i obrnuto.

- lakše viđenje izlaza iz situacije zbog smanjenog emocionalnog tereta nakon logičnog objašnjenja

- emocionalna angažovanost: onaj kome pripovijedamo tu za nas neugodnu stvar nije toliko u tome emocionalno angažovan, pa zato može gledati tu situaciju mnogo objektivnije, a to opet olakšava i pronalaženje nekog rješenja. Čovjek koji prosuđuje sa strane ima drugu, širu perspektivu za razliku od onog čija je perspektiva uska, subjektivna i iskrivljena jer se radi o njegovoj koži.

e) Angažovanje aktivnošću kad ne možemo izbjeći određene neugodne situacije, angažujemo se u nekoj aktivnosti

f). Otkrivanje humora: skoro svaka situacija ipak sadrži u sebi elemente humora, znajmo ih uočiti i istaknuti jer njihovo naglašavanje bitno smanjuje postojeću emocionalnu napetost.

g). Uklanjanje briga pored verbalizacije, ne gristi se zbog prošlosti, većina briga se ne ostvaruje, hladnokrvno analizirati šta bi bilo čak i da se desi ono najgore zbog čega smo zabrinuti...

h). Fizička relaksacija – zbog napetosti mišića – opuštanje dovodi i do psihičke i emocionalne relaksacije (vježbe disanja, opuštanja mišića, meditiranje)

Sve mjere NISU univerzalne, ali SVE one MOGU u ODREĐENIM okolnostima doprinijeti SUBJEKTIVNOM i OBJEKTIVNOM olakšanju u teškim i neprijatnim situacijama.