"Svi treba da znaju šta drugarstvo znači, zajedno smo ljepši, zajedno smo jači"

     Pjesme mog djetinjstva pjevali su Branko Kockica, Minja Subota i Dragan Laković. I te pjesme su bile pjesme o drugarstvu. Moja generacija se oduševljavala kada bi počela TV špica emisije "Kocka, kocka, kockica" i ono Brankovo čuveno: "U svetu postoji jedno carstvo-u njemu caruje drugarstvo"...Prijatelji se poznaju u nevolji a s drugarima se lijepo družiti i oni se mogu pokazati kao prijatelji, to život prije ili kasnije razotkrije... Ali na današnjem vaktu vam je itekako potreban i neko ko je dobro društvo, da se družite a ne da čeprkate po smartfonu ili non-stop piljite TV zbog širokog izbora kanala i programa...

Dragan Laković: "Drugarstvo" (pjesma)  (kliknite da poslušate pjesmu, vi mlađi koji niste slušali ovo)

   Dragan Laković je pjevao takođe jednu pjesmu o drugarstvu, čiji je refren glasio kao naslov ove crtice - "Svi treba da znaju šta drugarstvo znači, zajedno smo ljepši, zajedno smo jači" i večeras se to još jednom potvrdilo. Mjesto događanja: restoran "Casa el Gitano" u Sarajevu, datum - deveti maj, Dan pobjede nad fašizmom, glavni akteri - bivši učenici Osnovne škole "Prvi maj", a koja se danas zove "Fatima Gunić"... Ovaj put - kao i prošli put nas sedam (jedno vrijeme i osam)... super ekipa... Došli smo jer nas ništa nije moglo spriječiti (čitaj: ako neko nešto stvarno želi - naći će način, a ako ne želi - naći će izgovor), jer nam je tako dobro kad se družimo i svaki mjesec jedva čekamo da se vidimo, da se opustimo uz večericu i lijepo društvo i napunimo baterije za slijedećih mjesec dana stresnog života u različitim životnim pričama i nijansama. 

   Ovaj put se Snježa i ja nismo obukle skoro identično ali čistom slučajnošću, svoju sličnu košulju nisam obukla jer mi ju je po ovoj vrućini bilo mrsko peglati, pa sam se u zadnji momenat odlučila za crnu bluzu. I tako: Amra, Snježana, Zdenka i ja od ženske ekipe, a Fatko, Slaviša i Samir od muške ekipe i jedno vrijeme je bio i Zdenkin muž. Kahva i kapućino uz domaće lokume i čokoladne školjke iz Belgije (bila sam disciplinovana i nisam ih pojela jer sam ih naumila njima)... Onda večera i piće, razgovor, smijeh, umalo ne zaboravismo da se uslikamo i shvatismo da smo ostali jedini i da je 23 h, tj. vrijeme za fajront... Dogovorili smo se i za slijedeći mjesec da se sastanemo, prije nego što, ako Bog da, počne Ramazan.

   I pjesma večeri je Bajagina "Francuska ljubavna revolucija" jer se sve (osim pištolja) iz teksta poklopilo sa temama našeg razgovora, našim anegdotama i dogodovštinama:

La musique c'est fantastique
Prepare la revolution
Et la femme est tres jolie
Tre jolie comme un bonbon

Orden u uglu od revera
Poslednji tango ljubavi
Ruka na dršci revolvera
I ruž na mojoj košulji

 
Poljupci dugi kao večnost
K'o ujed zmije opasni
U čaš tamnosmeđa tečnost
I Goloaz u muštikli 

 
La musique c'est fantastique...
Pratim je pogledom do kola
Kreće uz škripu točkova
Grudi mi pucaju od bola
U glavi sumrak bogova

 
Ja bacih orden tad u Senu
I odnese ga prvi val
Sa sobom odneo je ženu
Fatalnu ženu femme-fatale

  Moje kolege psiholozi će vam svi odreda potvrditi koliko je za mentalno zdravlje i dugovječnost bitno i druženje, ono pravo, iskreno druženje kojem se radujete, kad vam ne smeta ni kiša, ni snijeg, ni mjesto, sjedili na dekici i jeli sendviče uz čašu vode ili u restoranu večerali uz vino... Nije nam bitno kako izgledamo, koliko zarađujemo i jesmo li cool ili nismo... Nama je jednostavno super! Ako imate takvu raju, ne čekajte da vam život prođe, organizujte se s vremena na vrijeme i okupite se bilo gdje, a ako nemate, nađite ih, valjaće vam!