Opet ću početi stihovima, i to starim:
"I nikom nije ljepše neg' je nam'
samo da je 'vako svaki dan!"
Mentalno zdravlje ne znači samo ne biti bolestan, mentalno zdravlje ne znači samo biti poput većine, mentalno zdravlje znači blagostanje pojedinca koji ostvaruje svoje potencijale, osjeća se dobro i može da aktivno živi i pridonosi zajednici... A mentalno zdravlje treba čuvati i unaprijediti... Jer, bolje je spriječiti nego kasnije liječiti...
Neću dalje dužiti, već sam pisala o uticaju druženja sa ljudima koji pozitivno utiču na nas na naše mentalno zdravlje u ranijim crticama, isto kao što sam pisala i o emocionalnim vampirima i potrebi udaljavanja od istih.
U jednom trenutku sam razmišljala da ne dođem ovaj put, da propustim mjesečno okupljanje raje iz bivšeg VIII2 Osnovne škole "Prvi maj"... Par dana ranije nisam došla na okupljanje raje iz I gimnazije... promrzla sam ovih dana, imala sam bolove u lijevoj ruci (kad ti se dijete uvali u krevet i popriječi se, pa te pritisne u živac), dragi treba da ide na teren, nećemo ni ovaj vikend biti zajedno (uvijek se nešto potrefi za vikend, već mjesecima)... Dovršila sam ja rođendanski poklon za Samira, ali sam u jednom trenutku pomislila da pošaljem poklon a da ja ostanem kući...
A onda sam pomislila - pa bolje da odem, pa ako ne budem dobro, spremiću se i krenuti ranije kući... a ako ne odem nikako, biće mi krivo, neću napuniti baterije za slijedeći mjesec... Jer ovo mjesečno druženje s njima mi je kao ljekovita voda... par gutljaja i miran si mjesec dana...
I jedva sam se nekako presvukla, ne mogu lijevu ruku podići, boli... znala sam da ću zakasniti jer sam bila pravo spora, poslala sam im SMS sa molbom da me pričekaju dok ne stignem jer ću vjerovatno malo zakasniti, a naletjesmo na crveni val kao zainat... nema veze... nema nervoze... ne idemo na voz a vrijeme pravo proljetno... Okupimo se nas nekoliko na jednom mjestu i idemo zajedno do restorana.
I krenula je zezancija, veselo odmah u startu... Amra umalo da uđe u tuđe auto, kod neke porodice sa djecom... auto do auta parkirano, ista boja, pa eto... svakom se desi... U autu odmah zezancija, bilo je ono Đurino "grohotom se smijem", nađosmo se ispred restorana sa ostalima i zauzesmo svoje mjesto, tačno se zna ko će gdje sjesti... Ovaj put sam stavila foto-aparat na sto da ne zaboravim napraviti koju fotku i napomenula Amru i Snježu da ne bih zaboravila...
Bili smo oformili posebnu chat grupu da se dogovorimo oko toga šta ćemo uzeti Samiru za rođendanski poklon... Već ranije sam mu rekla da ću mu oslikati nešto, pa sam ga upitala za motiv i boje i oslikala sam tacnu i set podmetača sa motivima našeg grada, a ostali su se utalili i nakupovali još svašta nešto... I onda Snježa greškom objavi u drugoj chat grupi (nas raje iz razreda) da je kupila i čestitku i hoće li i nas potpisati ili ćemo se tamo u restoranu potpisivati... A Samir pročitao... hajd' nema veze...
Predali smo poklone, potpisali se u čestitku (Sandra, i tebe smo potpisali), a potpisali smo slijedeće:
"Happy Birthday 2 U
You're still young
Age is just a number
Don't you stop having fun"
Između ostalog, uokvirili smo mu jednu sliku sa nekog od prethodnih zajedničkih druženja, ista ekipa.. Sad će nas morati gledati svaki dan ;)
Tema večeri je bila: "On je gluhonijem, a vidio me!" Ko je bio, shvatiće, ko nije - džaba mu je pričati... A zakuhalo se i oko derbija Željo - Sarajevo između vatrenih navijača i navijačica, a mi ostali smo mislili naručiti kokice da gledamo reality :)
Momenat večeri: Fatko otišao u toalet, Samir se prebacio na njegovo mjesto da se ispriča sa Slavišom, dolazi konobarica i pita gdje nam je to doktor (Samir) a on sjedi pored nje :)
Pred sam fajront došla je još jedna grupa i zauzela separe do nas, i oni veseli i njima lijepo...
Smijeh je zdrav, smijeh liječi, smijeh napuni dušu...
Mi smo maloprije pokupili svoju dozu i ako Bog da, opet ćemo slijedeći mjesec doći po novu.
P.S. Ovo neće biti interesantno za čitanje onima koji nas ne poznaju, ali neka nam ostane uspomena poput nekog dnevnika... spomenara... svejedno...
