Opet ja... Namjerno sam stavila na kraju naslova uskličnik, kao neki imperativ, a onda i smajlija, da ne shvatite to previše grubo... Ma koliko se mi vadili na dešavanja u svijetu i našem ličnom životu, mi smo ti koji možemo da biramo kako ćemo na njih reagovati i situaciju preokrenuti u vlastitu korist.
Evo npr. krenimo od mog današnjeg dana, počeo je raspust, starija kćerka je otišla mojih staraca na konak, mlađa se probudila u 06.45 A.M. a zaspala je tek maloprije, odnosno u 21h. Ne moram vam ni napomenuti da prethodnih nekoliko noći nisam spavala dovoljno, što zbog rođendanskih bučnih proslava u komšiluku do kasno u noć, što zbog poludjelih motorista na cesti ispod naših prozora koji tolikim decibelima u gluho doba noći izgleda pokušavaju otjerati nekog jadnog starca ili staricu ranije u smrt neočekivanim izazivanjem infarkta.
Uglavnom jutro jedne trenutno nezaposlene žene "samo" majke, supruge i domaćice je počeo sa zahtjevima malene tipa: daj mi čokoladno mlijeko, hoću na tutu, gladna sam, pusti mi baby TV... nahranim je, napojim, presvučem, operem tutu, pustim joj na kompjuteru baby TV koji inače ne gleda, nego se igra ali sluša i tako vrlo aktivno sama uči engleski jezik a ja mogu na miru da podignem krevet, operem suđe nakon doručka, nahranim papigu itd.
Pošto ne pijem kafu i inače sam usporenog metabolizma kao kornjača, malo je reći da sam se osjećala kao zombi, a ako imate na umu da nisam jutarnji tip, onda sam vam sve rekla... Mada, kad sam se pogledala u ogledalo u kupatilu iznenadila sam se da zapravo fino izgledam i uopšte moj izgled nije bio u skladu sa onim kako sam se trenutno osjećala.
I onda sam jednostavno u jednom trenutku odlučila da učinim ovaj svoj dan najljepšim mogućim... I krenula sam, umivanjem a onda suhim četkanjem tijela. To sam pročitala da je dobro za one koji imaju usporen metabolizam, probudi periferne krvne sudove i razbudite se bolje nego da popijete kahvu... Iako sam ja to odavno i sama zaključila, ali nisam se baš redovno četkala dok nisam to pročitala u jednom članku.
E, šta sad dalje? Odlučila sam da ne posmatram stan u stilu "šta treba još počistiti" nego "vidi što je dobro, moglo je biti i gore" i osjećala sam se opušteno, za razliku od uobičajene jutarnje rutine kada samo gledam da uradim još ovo, pa ono i začas prođe dan, niti sam jela, niti sam izašla u šetnju, sve nešto u petoj brzini.
Malo sam i čitala, odgledala "Paklenu kuhinju" na Prvoj Plus (ako se ne varam), telefonirala rodici da se ispričamo par dana, nismo se "odavno" čule, napravila sebi "mlijeko" od heljde i uvalila u njega par komada petit keksa i malo integralnih pahuljica sa suhim malinama... Nisam ih uspjela sve pojesti, ali eto, bar sam probala.
Opušteno i sretno sam zamišljala da nemam obaveza i sve sam ih zapravo pozavršavala puno lakše, iako je i danas bilo teško raditi bilo šta dok kćerkica odmah pokušava uraditi neku nepodopštinu kad mama ne gleda u nju nego u sudoper ili šporet.
I onda sam otišla na novootkrivenu stranicu onlajn ambijentalni mikser i ovaj put odabrala zvuk pod nazivom "Beach vacation" (odmor na plaži) i malo ga popravila onim ekvilajzerima kako meni više odgovara, tj. pojačala zvuk talasa i galebova, stišala dječju graju, zviždaljku spasioca i zvukove mlataranja oboda suncobrana na vjetru i pojačala do daske na tabletu...
Bože moj, koja milina! Učila sam ja sve to iz psihologije, ali kad zaista isprobaš nešto na sebi, tek onda shvatiš kakvim odličnim životnim spoznajama raspolažeš. U trenu mi se učinilo da, umjesto na glavnu saobraćajnicu ispod balkona, te kućica, zatim nekoliko novoizgrađenih zgrada u daljini i planina iza njih vidim pješčanu plažu.
Zavalila sam se malo na sjedeću garnituru i u trenu je mozak sam otišao daleko, daleko od stančića od 39 kvadrata u koje sam smjestila nas četvero i papigu, daleko od ovog sparnog "ni tamo-ni vamo" vremena i od razvlačenja onog što ostane od jedne plate nakon rate za kredit, kartice i osiguranje od desetog do desetog u mjesecu. Bila sam zapravo na nekoj tropskoj plaži, sa elegantnim slamnatim šeširom na glavi, onim sa velikim obodom, sa nekom svilenom maramom zavezanom oko njega, sa cool sunčanim naočalama i pila sam Virgin Pinjakoladu (bez alkohola) a ispred mene poluprazna plaža...
Nema onog što bude na pravom odlasku na more (koji je zadnji put bio prije četiri godine): vrućine, gužve, nošenja svega i svačega za djecu, napuhavanja i ispuhavanja istih, kuhanja ili traženja mjesta u prepunoj konobi koja ima dobru klopu, nema mazanja kremama sa zaštitnim faktorom, otresanja pijeska sa sebe, nema onog osjećaja da se ipak trebaš malo i dotjerati kad izađete naveče u šetnju, a tebi je samo da se strovališ u krevet i otkunjaš jer te iscrpilo sunce i more, odnosno plivanje. I dok to zamišljam, ali potpuno spontano, zapravo se osjećam da to i doživljavam...
Dišem duboko, kao da udišem onaj čisti slani zrak pored morske obale, ne osjećam skučenost u ovoj maloj kvadraturi, kao da sam samo iznajmila apartman na privremeno, ne razmišljam koliko smijem potrošiti jer sve je moguće... I kada zamislite nešto, kada to vizualizirate i shvatite kako bi lijepo bilo i kako ste se lijepo osjećali, onda dobijete volju da zasučete rukave i pozabavite se svojim životom kako biste to i ostvarili... Zato sam aplicirala za posao, prvi put u svojim godinama... Djeca su imala majku samo za sebe kad im je bilo najpotrebnije, pa eto, o tom po tom... Vidjećemo šta će Bog dati.
I zapazila sam još nešto: zvuk povlačenja talasa zvuči slično kao ljudski udisaj a dolazak novih talasa poput ljudskog izdisaja i to tako uravnoteži čovjekovo disanje za ne povjerovati... Osjećala sam se kao da sam bila u nekom spa centru...
Još samo da sam danas napravila neku ribu za ručak uz prilog od blitve... Čak sam i knjigu čitala... a svo vrijeme nisam imala osjećaj one vrućine koji imam na plaži (ne volim se sunčati, više volim sakriti se negdje u hladu borova)... I eto, ja u svojoj "Uvali borova" moje mašte kao gledam kako se ljudi kupe sa plaže pred zalazak sunca a tad je najljepše... a ja ne moram žuriti, imamo polupansion ako ne već i all inclusive, nema kuhanja i pranja suđa, pa i ja sam na odmoru...
Ljudi moji, poslušajte me, ponekad isključite tv i slušajte zvukove prirode... iznenadićete se koliko vas to može preporoditi za tako kratko vrijeme... Još bolje je i otići u prirodu, ali ako trenutno to ne možete, onda idite na link koji sam vam dala i nađite svoju omiljenu temu. Spomenućete me po dobru, garantujem vam... Ali samo ako zaista probate, otvorenog uma, onako kako sam ja to danas uradila.
